Sportska subota

Najviše volim komentare, koji podsećaju na stajling mlade na venčanju: nešto novo, nešto staro, nešto plavo i nešto pozajmljeno. Dobro, ne baš uvek tim redom…

Staro je moj zapis od srede 16. septembra 2015. godine: „Trijumf Novaka Đokovića na US Openu, sjajne igre košarkaša na Evropskom prvenstvu i za naše prilike sasvim pristojan ‘večiti derbi’ bacili su u drugi plan sve ostale sportske vesti. Među njima i onu da je ženska kadetska vaterpolo reprezentacija Srbije pobedila na Balkanijadi u Bugarskoj sve protivnice, sa skorom 74:9!“

Jedna od zapaženijih članica ove „kaznene ekspedicije“ bila je Janja Kaplarević, unuka mog prerano preminulog kuma Branka Arbutine. Danas će, na Evropskom šampionatu u Splitu „A“ selekcija Srbije pokušati da pobedi Izraelke i plasira se u četvrtfinale, što bi, realno gledano, bio veliki uspeh. Među njima je, of course, i Janja, čiju sam karijeru pratio sve do preseljenja u Bukurešt, gde nastupa za ekipu „Steaue“.

O njoj je ovih dana, posle pobede protiv Slovakinja, pančevačka sportska legenda Slobodan Rora Damjanov, ali i o njenoj majci, nekad poznatoj rukometašici Ljubici Arbutina, objavio dirljiv tekst, koji bih rado pozajmio da imam više prostora.

Uz sve to, u toku je prvenstvo Evrope za košarkaše, a odigran je još jedan „večiti derbi“. Samo se Đoković, umesto na US openu, slika po lokalnim sajmovima i grli sa predsednikom svega ovoga.

Zbog toga su mnogi poplaveli od muke, iako je moj prijatelj Miroslav Olenjin lepo objasnio da „Novak poslednji od svih ima razloge da bude ogorčen na vlast u Srbiji”, jer “niti njima plaća porez, niti ide u njihove bolnice, niti trpi zbog stranačkog zapošljavanja, niti glasa kako mu narede, niti sedi i po ceo dan gleda Pink.”

I zbog toga ću danas navijati za Janju!

Written by : Ivan Mrdjen

Rođen 2. oktobra 1949. godine u Vršcu. Osnovnu školu na Čukarici završio 1964. kao najbolji đak u nekadašnjoj Jugoslaviji. Profesionalnu novinarsku karijeru započeo 1973. kao pripravnik u „Večernjim novostima“. Najduže se zadržao u dnevnom listu “Blic”, čiji je stalni član uređivačkog kolegijuma od 2000. godine. Prvo kao urednik „Blica nedelje“, a potom i kao urednik Beogradske rubrike. Krajem 2010. postavljen za Noćnog urednika u Integrisanoj redakciji “Ringier&Axel Springer” (“Blic”, “Blic nedelje”, “24 sata” i “Blic online”). Sa te pozicije je otišao u penziju 3. oktobra 2014. godine. Dobitnik je Nagrade grada Beograda za novinarstvo za 2012. godinu.