Lične i porodične

„Znamo da ćete se obradovati, pa da javimo da smo se danas verili“, poruka je mojih kolega i dragih prijatelja Jelene Banjanin i Marka Lovrića. Slučaj je hteo da je to bilo poslednje pre nego što mi je potpuno otkazala baterija na mobilnom, a kako se sve događalo u vreme mog trodnevnog izbivanja na Zlatiboru, šalio sam se da mi je ova vest „razbucala telefon“.

Njih dvoje gnjavim već godinama (preciznije, od 2. juna 2018. kad je Marko prvi put doveo Jelenu na tradicionalna „Pet Pe“ druženja novinara nekadašnje beogradske rubrike „Blica“) onim „kad ćete“ i „šta čekate“. Priznajem, uz tiho odobravanje verenikovih roditelja, takođe mojih kolega i dragih prijatelja Ivane i Ivice.

Sad njima preostaje da čekaju naredna izdanja dobrih ličnih i porodičnih vesti, ne mora baš ozvaničenje pomenute veridbe, daleko su i crkva i opština, ne mora ni veliko slavlje u nekoj kafani… Ali bi svakako da se što pre pohvale poput mojih takođe dragih prijatelja Vere i Miodraga Vučkovića, koji su ovih dana dobili i unuku Čarnu.

Telefon mi, rekoh, nije bio u funkciji, tako da sam sa malim zakašnjenjem saznao da je njihova ćerka Milica, bez ikakvih problema, rodila slatku devojčicu tešku 3.300 grama i dugačku 53 santimetra, na ponos tate Stefana i radost ujne Nevene i ujaka Vukašina, za nervozno iščekivanje brata Ilije i sestrice Nine…

Na ove vesti se, sasvim prirodno, nadovezuje i jedna made in Mrđen, jer smo juče, posle više od tri godine, ponovo dočekali naše princeze uz Melburna Anu i Tamaru. Sa Tašom je došao i njen dečko Kwame, o kome ćemo opširnije ako postane Marko, u prevodu verenik.

To je, u stvari, život, prvo čekaš da ti se dete skrasi, pa onda da dobiješ prvo unuče, pa posle krene drugo, treće… A onda ih jednog dana čekaš na aerodromu!
**************************** 
Na slici: Marko i Jelena (prvi par sleva) na poslednjem okupljanju “PetPe”

Written by : Ivan Mrdjen

Rođen 2. oktobra 1949. godine u Vršcu. Osnovnu školu na Čukarici završio 1964. kao najbolji đak u nekadašnjoj Jugoslaviji. Profesionalnu novinarsku karijeru započeo 1973. kao pripravnik u „Večernjim novostima“. Najduže se zadržao u dnevnom listu “Blic”, čiji je stalni član uređivačkog kolegijuma od 2000. godine. Prvo kao urednik „Blica nedelje“, a potom i kao urednik Beogradske rubrike. Krajem 2010. postavljen za Noćnog urednika u Integrisanoj redakciji “Ringier&Axel Springer” (“Blic”, “Blic nedelje”, “24 sata” i “Blic online”). Sa te pozicije je otišao u penziju 3. oktobra 2014. godine. Dobitnik je Nagrade grada Beograda za novinarstvo za 2012. godinu.