Gde smo bili tog dana
U utorak 11. septembra 2001. godine, dok su pristizale vesti o napadu na Svetski trgovinski centar, igrali smo preferans u redakciji “Vremena” u Mišarskoj. Pošto ni Dragoljub Žarković kao glavni ni Seška Stanojlović kao urednica spoljne rubrike nisu hteli da prekinu partiju, sa pravim razmerama i posledicama ovog datuma, kad je praktično kreirana istorija 21. veka, upoznavao sam se tokom narednih dana, meseci i godina…
U SAD su i juče minutom ćutanja i čitanjem imena više od tri hiljade žrtava obeležili 21. godišnjicu ovih terorističkih napada. Rođaci stradalih okupili su se na mestima na kojima su srušeni avioni koje su oteli teroristi – “kule bliznakinje” u Njujorku, Pentagon i polje u Pensilvaniji.
Ostali su, poštujući već odomaćenu izreku “I posle pola veka, svako od nas setiće se gde je bio kad je čuo”, prepričavali i delili po društvenim mrežama svoje doživljaje, strepnje i razmišljanja od tog 11. septembra…
Kad smo već prešli na lični teren, morate mi verovati da i posle 48 godina moja Mira i ja tačno znamo gde smo bili i šta smo radili u četvrtak 12. septembra 1974. godine. Pošto su njeni roditelji bili protiv naše veze, ona je veče pre toga izbacila kroz prozor nešto svoje garderobe i ličnih stvari, da bi tog dana, onako u kućnom izdanju i papučama, odšetala u naš zajednički život.
Pamtimo i začuđen pogled poštarke kad je pročitala telegram (“Danas sam se udala, nemojte da me tražite”), pamtimo i Mirin dolazak u stari poštanski vagon na Banovom brdu, u kome sam ja tada živeo, kao i naš prvi zajednički kasni izlazak u bioskop (u “Jadranu” gledali “Poslednji tango u Parizu”), gde smo oboje prespavali veći deo filma…
Jedno ne znam da li smo tada sanjali baš ovako lepo životno putovanje, koje traje još malo pa pola veka!
*****************************
Na slikama: Septembar 1974. godine – Mirjana i Ivan Mrđen na prvoj zajedničkoj adresi i vagon u Petra Lekovića 22 (sa kumom Brankom Arbutinom)
Written by : Ivan Mrdjen
Rođen 2. oktobra 1949. godine u Vršcu. Osnovnu školu na Čukarici završio 1964. kao najbolji đak u nekadašnjoj Jugoslaviji. Profesionalnu novinarsku karijeru započeo 1973. kao pripravnik u „Večernjim novostima“. Najduže se zadržao u dnevnom listu “Blic”, čiji je stalni član uređivačkog kolegijuma od 2000. godine. Prvo kao urednik „Blica nedelje“, a potom i kao urednik Beogradske rubrike. Krajem 2010. postavljen za Noćnog urednika u Integrisanoj redakciji “Ringier&Axel Springer” (“Blic”, “Blic nedelje”, “24 sata” i “Blic online”). Sa te pozicije je otišao u penziju 3. oktobra 2014. godine. Dobitnik je Nagrade grada Beograda za novinarstvo za 2012. godinu.