Preobraženje

Gospođica Dunja Živanović juče je iz kutija i ormana povadila sve „bebeće igračke“ i ostavila samo one koji priliče njenom uzrastu, pa se našalih da se bakina lepotica i dedina mezimica, na Preobraženje preobrazila u tinejdžerku. Istina ona ima tek deset i po godina, ali to sada ’vata mnogo ranije.

Niko joj nije naredio da to učini, iako po „Kalendaru srpskih narodnih običaja i verovanja“ novinara, etnologa i pisca Mileta Nedeljkovića (1941-2009) jučerašnje crveno slovo spada u red tzv. zapovednih praznika. Po jevenđelistima Isus Hrist se pri kraju svog prebivanja među ljudima na galilejskoj gori Tavor pred apostolima preobrazio u svetlost, ali im je zapovedio da o tome nikome ne govore.

U našoj tradiciji Preobraženje se više vezuje za prirodne pojave, jer počinju velike promene i u gori i u vodi, lišće žuti a voda postaje hladnija. Verovalo se da će se onaj ko spava tog dana preobraziti u dremljivu osobu, kojoj spasa nema do sledećeg 19. avgusta.

Možda niste znali, ali odluku da se i u zapadnim crkvama svečano proslavlja Preobraženje doneo je papa Kalist III 1456. godine u spomen velike pobede hrišćana u borbi oko Beograda, čime je naš grad potvrdio slavu bastiona hrišćanstva pred nadiranjem Turaka.

I u avgustu 1717. u bici kod Beograda je princ Eugen Savojski potukao tursku vojsku, da bi Požarevačkim mirom Austriji pripala severna Srbija, Banat i severna Bosna. Beograd je ostao pod austrijskom vlašću do 1739. godine…

Na Preobraženje je sada već davne 2008. upravljanje Beogradom preuzeo Dragan Đilas, što mu je, bilo i ostalo, najznačajnija stavka u političkom curriculum vitae. Možda i zbog toga mnogi već godinama očekuju njegovo preobraženje u stvarnog lidera dremljive opozicije.

I da se nekako pomerimo sa gore Tavor!

*     *     *

Na slici: Osveženje na Preobraženje, pa ko zna kad… Unuka i deda u svom dvorištu

Written by : Ivan Mrdjen

Rođen 2. oktobra 1949. godine u Vršcu. Osnovnu školu na Čukarici završio 1964. kao najbolji đak u nekadašnjoj Jugoslaviji. Profesionalnu novinarsku karijeru započeo 1973. kao pripravnik u „Večernjim novostima“. Najduže se zadržao u dnevnom listu “Blic”, čiji je stalni član uređivačkog kolegijuma od 2000. godine. Prvo kao urednik „Blica nedelje“, a potom i kao urednik Beogradske rubrike. Krajem 2010. postavljen za Noćnog urednika u Integrisanoj redakciji “Ringier&Axel Springer” (“Blic”, “Blic nedelje”, “24 sata” i “Blic online”). Sa te pozicije je otišao u penziju 3. oktobra 2014. godine. Dobitnik je Nagrade grada Beograda za novinarstvo za 2012. godinu.