Ima i nešto drugo…

Zaista mi je drago što je moja prijateljica Mirjana Pantić, koja za sebe kaže da je „novinar, putnik, trkač, muzikoholik i strastveni učenik“, imala sreću da pre mesec i po dana kupi kartu za jedini termin na US Open koji je odgovarao njoj i njenoj drugarici, a da to bude baš za duel Novaka Đokovića i Džensona Bruksbija, u ponedeljak uveče po tamošnjem vremenu.

„Meč protiv Amerikanca u Njujorku. Drugarica sa kojom idem davno je emigrirala iz Ukrajine u SAD. Volim taj internacionalni aspekt događaja i doživljaja u Njujorku“, napisala je ona na svom tviter nalogu. Mada se, verujem, malo uplašila da nije izbaksuzirala najboljeg igrača sveta, kad je u prvom setu gubio od 99. na ATP listi.

Novak je već početkom drugog seta pronašao odgovarajući način da umiri i slomi 13 godina mlađeg protivnika (Bruksbi je rođen 26. oktobra 2000.), što mu je na kraju morala da prizna i domaća publika, pa je i draga koleginica, koju još pamte u redakcijama Bete i „Novog magazina“, mogla da se pohvali „bile smo mu talične“…

Ovo me podsetilo na tekst koji je Mirjana Pantić objavila krajem jula, kad se navršilo sedam godina od kako je „spakovala svoj život u tri kofera“ i sa nešto ušteđevine sela u avion za SAD, da započne novi život. Tri godine kasnije je doktorirala i preselila se u Njujork, gde je počela da radi na jednom privatnom fakultetu, pa je na osnovu obrazovanja i posla, dobila zelenu kartu. Nije, by the way, baš morala da se uda za nekog Amera, jer je u međuvremenu objavila deset naučnih radova, dobila dve nagrade za istraživanja, predavala više od deset predmeta na svom i još jednom fakultetu…

Zato joj treba verovati, kad kaže: “Volim slobodu i ljude koji misle svojom glavom, zbog čega Njujork smatram svojim domom u svakom smislu. Sebe doživljam kao kulturnog emigranta. Razlog je taj što sam se u Srbiji osećala kao riba na suvom, a ovde gde su kulture tako izmešane osećam se kao riba u vodi. Izazova će uvek biti, ali je suština da se lakše podnose kad nađeš svoj dom.”

Written by : Ivan Mrdjen

Rođen 2. oktobra 1949. godine u Vršcu. Osnovnu školu na Čukarici završio 1964. kao najbolji đak u nekadašnjoj Jugoslaviji. Profesionalnu novinarsku karijeru započeo 1973. kao pripravnik u „Večernjim novostima“. Najduže se zadržao u dnevnom listu “Blic”, čiji je stalni član uređivačkog kolegijuma od 2000. godine. Prvo kao urednik „Blica nedelje“, a potom i kao urednik Beogradske rubrike. Krajem 2010. postavljen za Noćnog urednika u Integrisanoj redakciji “Ringier&Axel Springer” (“Blic”, “Blic nedelje”, “24 sata” i “Blic online”). Sa te pozicije je otišao u penziju 3. oktobra 2014. godine. Dobitnik je Nagrade grada Beograda za novinarstvo za 2012. godinu.