Krave da hranim

Na našim druženjima sredom, moj prijatelj Zoran Nikolić “Zozon”, kad dođe njegov red da obrne turu, ima običaj da kaže: “Imam, bre, pare, krave da hranim!” Iako se izvorno ova izreka pripisuje vlasotinačkoj urbanoj legendi Dragutinu Kostiću “Culinu” (1946-2015), imam utisak da je u poslednje vreme sve češće čujemo sa vrha vlasti.

Ne bih ništa dodao jučerašnjem komentaru u našim novinama povodom izjave predsednika svega ovoga “imam, bre, pare, ovce da hranim”. Najavivši da će penzionerima u februaru ili martu 2022. „pokloniti“ po 20.000 dinara, mesec dana pred izbore, samo je potvrdio da je „kupovina glasova postala legitimna“ i da ćemo „svi platiti kampanju naprednjaka“.Taj trik je već poznat, samo što je izgleda sve skuplji!

Zato je mnogo veću pažnju tokom minulih vrelih dana privukla najava pomoći u iznosu od 5.000 evra za svako novorođenče, koje država navodno planira da daje kako bi povećala natalitet. Tako je i Slavica Đukić Dejanović, kao “posebna savetnica predsednice vlade Srbije zadužena za Agendu 2030”, ma šta to značilo, izjavila da “nije rečeno da će za svako novorođeno dete država izdvojiti po 5.000 evra”.

“To nije realno”, rekla je nekadašnja ministarka zdravlja, kasnije i ministarka bez portfelja zadužena upravo za demografiju i populacionu politiku. Pri tome je pohvalila aktuelnog ministra za brigu o porodici i demografiju da je “savesno analizirao stvari” i “izašao sa logičnim predlogom”, jer on “najbolje poznaje situaciju”.

Taman da pomislimo kako je neki ministar počeo da se bavi svojim poslom, a pohvaljeni i posebno jer je u javnosti uglavnom prisutan tvitovima o prilikama u susednim državama, oglasio se predsednik svega ovoga i na televiziji za ružičastu stvarnost izjavio: “Moj je predlog da se jednokratna davanja za svako rođeno dete povećaju do 5.000 evra, kao i da se zadrže i poboljšaju i ostala prava“.

Samo je još trebalo da doda, a ti, gospodine ministre, ćuti tamo i “analiziraj stvari”! Imam, bre, para…

Written by : Ivan Mrdjen

Rođen 2. oktobra 1949. godine u Vršcu. Osnovnu školu na Čukarici završio 1964. kao najbolji đak u nekadašnjoj Jugoslaviji. Profesionalnu novinarsku karijeru započeo 1973. kao pripravnik u „Večernjim novostima“. Najduže se zadržao u dnevnom listu “Blic”, čiji je stalni član uređivačkog kolegijuma od 2000. godine. Prvo kao urednik „Blica nedelje“, a potom i kao urednik Beogradske rubrike. Krajem 2010. postavljen za Noćnog urednika u Integrisanoj redakciji “Ringier&Axel Springer” (“Blic”, “Blic nedelje”, “24 sata” i “Blic online”). Sa te pozicije je otišao u penziju 3. oktobra 2014. godine. Dobitnik je Nagrade grada Beograda za novinarstvo za 2012. godinu.