Zadnja pošta Busije

Busije su paradigma svakog obeležavanja godišnjice „Oluje“, kad je u leto 1995. godine iz Hrvatske proterano više od 200.000 njenih građana srpske nacionalnosti, koji su u jednom trenutku poverovali da je granica Srbije zaista na liniji Karlobag – Ogulin – Karlovac – Virovitica, da bi ih potom po zemunskim livadama, pa i u naselju Busije, „zbrinuli“ oni koji su ih u to ubeđivali.

Pre pet godina predložio sam svima koji o tim danima govore da pročitaju makar sledeći pasus iz knjige „Sudbina Krajine“, koju je kolega Srđan Radulović (1957-2012) napisao samo nekoliko meseci po okončanju višegodišnje agonije Republike Srpska Krajina:

„Na ‘pomeranje’ stanovništva i slabljenje borbene motivacije boraca uticale su političke prilike u Krajini, stalni sukobi krajinskih lidera, vojni porazi praćeni brutalnošću hrvatskih trupa, porazi Vojske Republike Srpske, posebno gubitak Bosanskog Grahova, indiferentnost Miloševićeve vlasti u Srbiji, neispunjeni snovi o ujedinjenju svih srpskih zemalja…“

Umesto toga, svake godine početkom avgusta ista priča, jedni se busaju u „junačke grudi“ i na njih kače ordenje, a drugi iz političkih busija odapinju otrovne strelice! Iste stare govore dopunjavaju novim igrokazima, jeftino političko pozorište za domaću upotrebu…

Pre pet godina je poznati reditelj Oliver Frljić u Rijeci prikazao “kontra-Oluju”, upravo da bi se suprotstavio glorifikaciji rata koja se u Hrvatskoj i dalje nameće kao službena dužnost svih građana, poslavši poruku da je “rat puno kompleksnija pojava nego što ga političari predstavljaju”.

Pre pet godina je Cvijetin Milivojević u pogovoru za drugo izdanje Radulovićeve knjige napisao: „Da, Srđane, pala je, poodavno, tvoja Krajina. Pao je i Onaj za koga su nas ubeđivali da, samo kad On padne, sve će nam krenuti potaman. Pali su i oni koji su nas u to ubeđivali… A ipak, Srbija nije ni ustala, a kamo li se uspravila!“

Written by : Ivan Mrdjen

Rođen 2. oktobra 1949. godine u Vršcu. Osnovnu školu na Čukarici završio 1964. kao najbolji đak u nekadašnjoj Jugoslaviji. Profesionalnu novinarsku karijeru započeo 1973. kao pripravnik u „Večernjim novostima“. Najduže se zadržao u dnevnom listu “Blic”, čiji je stalni član uređivačkog kolegijuma od 2000. godine. Prvo kao urednik „Blica nedelje“, a potom i kao urednik Beogradske rubrike. Krajem 2010. postavljen za Noćnog urednika u Integrisanoj redakciji “Ringier&Axel Springer” (“Blic”, “Blic nedelje”, “24 sata” i “Blic online”). Sa te pozicije je otišao u penziju 3. oktobra 2014. godine. Dobitnik je Nagrade grada Beograda za novinarstvo za 2012. godinu.