Naša mlada lepša

Konstituisanje Skupštine grada Beograda i dalje je u središtu pažnje revnosnijih pratilaca ovdašnjih političkih neprilika, jer smo se svi zajedno nekako odvikli od višetranačja. Ne samo u ovom postizbornom periodu kad je predsednik svega ovoga praktično jedina insititucija koja funkcioniše, traje to već dugo, kao tekovina bojkota parlamentarnih izbora u junu 2020. od strane najznačajnijeg dela opozicije.

Posebnu pažnju privlači što je u javnosti, sada sa legitimitetom gradskih odbornika, ovih dana veoma prisutno desetak mlađih likova. Nisu baš svi „neki novi klinci“ u politici, ali je njihov polet i entuzijazam uneo nešto novo i nagovestio mogućnost da makar prestoničke institucije ponovo budu mesto za izražavanje opozicionih gledišta.

Ne bih, međutim, žurio sa optimističkim prognozama koliko će zaista biti vajde od tog „novog talasa“, jer je nemoguće izbeći utisak da je njihovo „mi“ nekako skučenije od toliko priželjkivanog „jedinstvenog delovanja opozicije“. Još u toku subotnjeg nadgornjavanja sa naprednjacima, društvene mreže su obasute izveštajima i fotografijama „evo nas“, „mi ovo, mi ono“, „naš predstavnik rekao“, „mi ćemo“…

Pa jedni tvituju, drugi pišu saopštenja, treći se samo slikaju… Zato je jedan od najjačih utisaka u nedavnom „Utisku nedelje“ zaleđena slika kad gospođa iz „Dveri“ ne želi da prizna status „novog i mladog“ kolegi iz Pokreta slobodnih građana, rekavši „imamo mi svoje nove ljude“.

To me podsetilo na priču sa početka sedamdesetih godina prošlog veka kad su se ispred opštine potukle dve grupe svatova, jer su ovi koji su dolazili nešto dobacili onima koji su se već izljubili sa mladencima. Nije tek nešto, znam čoveka, bio mi je kum, ali ni tada nije bio red da se kaže: „Naša mlada lepša“…

Written by : Ivan Mrdjen

Rođen 2. oktobra 1949. godine u Vršcu. Osnovnu školu na Čukarici završio 1964. kao najbolji đak u nekadašnjoj Jugoslaviji. Profesionalnu novinarsku karijeru započeo 1973. kao pripravnik u „Večernjim novostima“. Najduže se zadržao u dnevnom listu “Blic”, čiji je stalni član uređivačkog kolegijuma od 2000. godine. Prvo kao urednik „Blica nedelje“, a potom i kao urednik Beogradske rubrike. Krajem 2010. postavljen za Noćnog urednika u Integrisanoj redakciji “Ringier&Axel Springer” (“Blic”, “Blic nedelje”, “24 sata” i “Blic online”). Sa te pozicije je otišao u penziju 3. oktobra 2014. godine. Dobitnik je Nagrade grada Beograda za novinarstvo za 2012. godinu.