Kad Aca deli pare

Moja prijateljica Mira Rebić opisala je događaj iz apoteke, kad je starija sugrađanka rekla apotekarki: “Dao nam je Aca dvadeset hiljada, pa mogu da kupim lekove”.

“Možda to i ne bi bilo tako strašno, da to nije izgovorila sa takvom toplinom u glasu, sa kojom se, verujem, nije obraćala ni svom najmilijem. A kako je kupovala te lekove pre Ace, i kako će ih kupovati ubuduće, to kao da nije ni važno. Ljubav prema Aci briše sve njene brige i probleme”, piše gospođa Rebić, takođe penzionerka

Moja ispisnica je dodala: “Nisam mogla da ne reagujem, što moram da priznam i nije bilo potrebno, jer njenu svest ne mogu da promenim, ponajmanje malom opaskom na pomenutu izjavu. Ne znam da li smo svesni da te sve pare koje smo ‘dobili’ moramo i vratiti. Dovoljno je da pogledate cene u prodavnicama, od kako nam ‘Aca daje pare’, da pomogne ‘bakama i dekama’ sve je poskupelo od 20 do 50 posto. Što skuplji proizvod, veći i PDV, i tako, ljudi moji, vraćamo mi to sve kroz hranu, struju, vodu…”

Oko glave predsednika svega ovoga izgrađen je oreol, koji se vrti u još nekoliko osnovnih rečenica, koje je ovih dana zabeležio jedan od saradnika profila “Dnevna doza Čačanina”, na osnovu razgovora sa rođakom, inače profesorom u penziji:

“Hvalio je AV, rekao da je posle kneza Miloša AV najveći domaćin, da Soroševi plaćenici hoće da smaknu AV i da zaustave napredak Srbije. Kaže da Soroševa opozicija ne da Vučiću da kopa litijum koji je prirodno blago koji nam je priroda podarila da prodamo svetu za baterije i da se obogatimo. Kaže, mrtav ozbiljan, da je Vučić najveći državnik, najveći radnik, najveći diplomata i najškolovaniji predsednik ikada…”

Možda je objašnjenje u onom delu ove objave “ja ga pitam koju kablovsku ima, on kaže da nema kablovsku ali gleda RTS, Pink i Hepi”. Uštedećete mnogo živaca i vremena ako pre bilo kakvog razgovora postavite samo to pitanje, jer ljudi govore ono što čuju, ali, na žalost, čuju samo ono što gledaju.

Što bi rek’o moj prijatelj Ljubomir Ilić iz Male Krsne: “Zdrav razum?! To je ovde pravo ludilo!”

Written by : Ivan Mrdjen

Rođen 2. oktobra 1949. godine u Vršcu. Osnovnu školu na Čukarici završio 1964. kao najbolji đak u nekadašnjoj Jugoslaviji. Profesionalnu novinarsku karijeru započeo 1973. kao pripravnik u „Večernjim novostima“. Najduže se zadržao u dnevnom listu “Blic”, čiji je stalni član uređivačkog kolegijuma od 2000. godine. Prvo kao urednik „Blica nedelje“, a potom i kao urednik Beogradske rubrike. Krajem 2010. postavljen za Noćnog urednika u Integrisanoj redakciji “Ringier&Axel Springer” (“Blic”, “Blic nedelje”, “24 sata” i “Blic online”). Sa te pozicije je otišao u penziju 3. oktobra 2014. godine. Dobitnik je Nagrade grada Beograda za novinarstvo za 2012. godinu.