Kad dođu Šveđani…
Po društvenim mrežama sve češće čitamo kako je vreme da “prestanemo gajiti iluzije o nama”, jer “mi kao mi ne postojimo, postoji samo gomila mišljenja šta bismo mi kao društvo trebali da budemo”. Pošto se obično na tome sve i završava, neki su, kao moj prijatelj Branislav Krstić, ovih dana napravili “korak dalje”, predlažući raspisivanje “Referenduma za dobrovoljni dvogodišnji protektorat”, uz obrazloženje da, pošto se “u Srbiji ne prima demokratija”, treba “lepo da zamolimo stručnjake iz Švedske ili Finske da dođu da nam uspostave državni sistem”.
Komentar bih mogao da završim prastarim vicem o jednom našem političaru koji je na nekom prijemu, kad su ga opomenuli da je seo za švedski sto, mirno odgovorio: “Nema veze, ću se dignem, kad dođu Šveđani!” Mene je, međutim, čitava priča podsetila kako je sredinom devedesetih jedna ugledna evropska organizacija odlučila da umesto novčane podrške našim projektima u ono malo nezavisnih medija u Miloševićevoj Srbiji pošalje stručnjake za biznis, marketing, tim bilding i ostale korporativne fore i fazone. Tada sam, kao direktor Novinskog preduzeća “Vreme”, proveo dosta vremena sa jednim realtivno mladim, ali veoma uspešnim menadžerom iz Švedske, koji nikako nije mogao da shvati zašto mi kupujemo skupi uvozni roto-papir pored mnogo jeftinijeg iz Sremske Mitrovice (nisu smeli da prodaju “Borbi” i “Vremenu”), zašto ne plasiramo novine na “Politikinim” kioscima (jedno vreme uzimali, ali nisu smeli i da nam plate, a posle ni da uzmu) ili zašto ne kupujemo devize po zvaničnom kursu od državnih banaka (zna se ko je to mogao)…
Tom medijskom ekspertu je najčudnije bilo što smo sa vodećim ljudima iz “Matroza”, “Politikine” prodaje i nekih banaka odlazili na ručkove i lepo se družili, ali samo pod uslovom “da ne pričamo o poslu”. I što su mu na pitanje ko stoji iza svih tih zabrana, svi mirno odgovarali: “Zna se ko!”
Written by : Ivan Mrdjen
Rođen 2. oktobra 1949. godine u Vršcu. Osnovnu školu na Čukarici završio 1964. kao najbolji đak u nekadašnjoj Jugoslaviji. Profesionalnu novinarsku karijeru započeo 1973. kao pripravnik u „Večernjim novostima“. Najduže se zadržao u dnevnom listu “Blic”, čiji je stalni član uređivačkog kolegijuma od 2000. godine. Prvo kao urednik „Blica nedelje“, a potom i kao urednik Beogradske rubrike. Krajem 2010. postavljen za Noćnog urednika u Integrisanoj redakciji “Ringier&Axel Springer” (“Blic”, “Blic nedelje”, “24 sata” i “Blic online”). Sa te pozicije je otišao u penziju 3. oktobra 2014. godine. Dobitnik je Nagrade grada Beograda za novinarstvo za 2012. godinu.