Hleb, hljeb i kruh

Srebrenica, Bratunac, rat u Bosni i Hercegovini… Kako vreme odmiče, sve smo dalje od istine, pravde, praštanja, pomirenja… Zaborav niko razuman ne zagovara, ali način na koji se događaji iz jula 1995. pominju više liči na zveckanje oružja nego na stvaranje uslova za miran i bolji život.

Kako to izgleda u Srbiji kazuje tvit Nikole Krstića: “Srebrenica – tačka jedinstva vlasti, dobrog dela opozicije, Srpske pravoslavne crkve, akademske zajednice, vojske, policije, bezbednosnih struktura, propagandista i većinske javnosti. A svi dobro znaju da su ruke krvave do ramena.”

Kako to izgleda s druge strane Drine, nedavno je opisao kolega Zoran Kurtović: “Politički rovovi sve dublji, narodi sve razdvojeniji. Niko ne priča o budućnosti, kopaju se kosti iz prošlosti. Svakim izvađenim kosturom rupe sve dublje. U njima će na kraju sva tri naroda nestati. Iz tih rupa samo će dopirati uzdasi i riječi optužbe jednih na druge.”

On je političare nazvao “čuvarima Platonovih špilja”, u kojima većina stoji okrenuta ka mračnom zidu, a svetlo sa ulaza proizvodi tek nejasne senke iznad njihovih glava. Njima nije ni na kraj pameti da se svog lukrativnog posla odreknu, još manje da pomognu ljudima da iz mraka izađu na dnevno svetlo, otvore oči i udahnu svež vazduh.

“Vrijeme je da sami utvrdite zašto ste od onog nacionalnog namaza što vam daju da mažete na hleb, hljeb i kruh stalno gladni”, poručio je Kurtović.

Hleb, hljeb i kruh. To me podsetilo na priču mog prijatelja Srđana Dživdžanovića koji poslovno veoma često putuje u susednu državu: “U Republici Srpskoj primaju srpske dinare, kemove (konvertabilne marke) i evre. U Herceg Bosni hrvatske kune, kemove i evre. U Federaciji BiH kemove, evre i dolare. Povezuje ih samo to što niko ne prima kartice!”

Written by : Ivan Mrdjen

Rođen 2. oktobra 1949. godine u Vršcu. Osnovnu školu na Čukarici završio 1964. kao najbolji đak u nekadašnjoj Jugoslaviji. Profesionalnu novinarsku karijeru započeo 1973. kao pripravnik u „Večernjim novostima“. Najduže se zadržao u dnevnom listu “Blic”, čiji je stalni član uređivačkog kolegijuma od 2000. godine. Prvo kao urednik „Blica nedelje“, a potom i kao urednik Beogradske rubrike. Krajem 2010. postavljen za Noćnog urednika u Integrisanoj redakciji “Ringier&Axel Springer” (“Blic”, “Blic nedelje”, “24 sata” i “Blic online”). Sa te pozicije je otišao u penziju 3. oktobra 2014. godine. Dobitnik je Nagrade grada Beograda za novinarstvo za 2012. godinu.