„Rezultati“ Minstarstva zdravlja
Ima na Fejsbuku jedna sjajna grupa, gde njenih 320 članova, da je više ne bi valjalo, objavljuju zapažanja pod firmom „Onokad matori novinari gunđaju“. Da budem iskren, ovaj moj komentar bi više bio za tu grupu, gde se o medijima i mediokritetima, novinarstvu i novinarima, ne pametuje previše, sasvim je dovoljno što ne ostanu nezapažene kojekakve gluposti, aljkavosti, neznanja, ali i podmetačine, neistine, nategnute konstrukcije…
Boravio sam dva dana u selu Jabučje, opština Lajkovac, domaćini imaju jedan televizor, pa sam hteo, ne hteo u nekoliko navrata odgledao onaj spot u kome se neka crnokosa šeta taksijem po gradu, a masku teatralno skida kad dođe kući… A ide ono „tralala“ o tome kako smo do sada pobedili i još pobeđujemo korona virus, kako prednjačimo u vakcinaciji, kako smo u mogućnosti da biramo tip i poreklo vakcine, da bi tri jednostavne poruke (nosite maske, držite odstojanje i perite ruke), zbog kojih je, kao fol, napravljen ovaj spot, smandrljali na kraju…
Kad se tako gleda, onda uopšte nije nelogična neumesna rečenica u dnevniku nečega što se nekim čudom još naziva B92, kad sam doslovce čuo sledeće: „A prema rezultatima Ministarstva zdravlja u Srbiji je u poslednja 24 časa…“ Broj zaraženih, broj umrlih, broj ljudi na respiratorima, ukupan broj umrlih… to su podaci resornog ministarstva. Još samo fali da se na tim „rezultatima“ otvori nekakva kladionica, pa da izbacuju kvote za broj novozaraženih ili, daleko bilo, umrlih…
S druge strane, međutim, sasvim je na mestu i razmišljanje da su ove brojke ipak nekakav rezultat, ne samo Ministartsva zdravlja, već i svih koji se duvaju u pomenutom spotu. Srbija je pre tri dana ostala bez još jednog lekara. Aleksandar Milosavljević, lekar internista specijalne bolnice za nespecifične plućne bolesti “Sokobanja”, preminuo je od posledica zaražavanja koronavirusom, čime je postao 118. žrtva zlokobnog virusa iz redova medicinskih radnika. Komentarišući ovu vest, predsednik Sindikata lekara i farmaceuta Rade Panić izjavio je da je naša država sigurno u svetskom vrhu po broju preminulih medicinara i da je, u odnosu na broj stanovnika, najgora u Evropi.
Zato u „rezultate“ Ministarstva zdravlja spadaju svi aktuelni problemi koji se ne vide iz ružičastog taksija, kojim se voza ona ministarska manekenka. Od toga da nema rotacije zdravstvenih radnika u „crvenim zonama“, da nije propisano koje je to maksimalno vreme koje jedan radnik može da provede u skafanderu ili koliko, bez prestanka, može da boravi u crvenoj zoni, da je i dalje evidentan nedostatak zaštitne opreme, što se ne rade PCR testovi zdravstvenih radnika i što nije određeno da li radnici koji su vakcinisani idu u izolaciju ukoliko im neko iz porodice oboli od korona virusa…
Umesto rešavanja tih problema – snimaju spotove! Nije im ništa bolje išla slična rabota ni pre godinu dana, kad su potencirali potrebu socijalnog distanciranja: „Voliš svoju majku? Udalji se od nje. Voliš svoju ženu? Ne dodiruj je. Voliš svoga deku? Ne prilazi mu. U ovim danima ljubav znači: biti daleko od onih koje voliš. Virus korona se vrlo brzo širi. Što si mi dalje, to si mi bliže“ – naglašavano je u pomenutom spotu u kom se najmilije osobe prikazuju, a onda nestaju sa snimka.
“Još čekam da mi neko kaže da ovo nije napravljeno od strane Ministarstva zdravlja i Vlade Srbije. Ne mogu da verujem u ovom što vidim. Zar je zaista, ako je neko želeo da se brine za zdravlje, morao da uradi to ovako. Sektaški. Jezivo” – napisao je tim povodom sveštenik Nenad Ilić na Fejsbuku.
U tom smislu ni ova “modernija” varijanta brige za narodno zdravlje nije ništa manje sektaška. Baš kao ni potenciranje naglog skoka broja vakcinisanih pošto je konačno podmetnuo levo rame i predsednik svega ovoga. Sutradan je, ponosno je saopštila Vlada Srbije, a potom još nekoliko puta ponovila oduševljena premijerka, vakcinisano „rekordnih“ 64.608 osoba, od čega je 23.628 građana došlo na vakcinaciju bez prethodno zakazanog termina.
Rezultati, rezultati, rezultati… Kao rezultat svega toga, mogu samo da ponovim sjajan aforizam Zorana Doderovića iz prolećnog trobroja „Ježa“: „Kad je narod inficiran virusom vođe, kolektivni imunitet se teško stiče“!
Written by : Ivan Mrdjen
Rođen 2. oktobra 1949. godine u Vršcu. Osnovnu školu na Čukarici završio 1964. kao najbolji đak u nekadašnjoj Jugoslaviji. Profesionalnu novinarsku karijeru započeo 1973. kao pripravnik u „Večernjim novostima“. Najduže se zadržao u dnevnom listu “Blic”, čiji je stalni član uređivačkog kolegijuma od 2000. godine. Prvo kao urednik „Blica nedelje“, a potom i kao urednik Beogradske rubrike. Krajem 2010. postavljen za Noćnog urednika u Integrisanoj redakciji “Ringier&Axel Springer” (“Blic”, “Blic nedelje”, “24 sata” i “Blic online”). Sa te pozicije je otišao u penziju 3. oktobra 2014. godine. Dobitnik je Nagrade grada Beograda za novinarstvo za 2012. godinu.