Ostala nam samo „Moskovska carica“

https://nova.rs/sport/tenis/novak-djokovic-ogla-danilovic-moskovska-carica-tramvaj-australijan-open/

Od četvoro srpskih kandidata za ulazak u parlament najboljih svetskih teniserki i tenisera, u naredni krug ide samo Olga Danilović (trenutno 153. na WTA listi, a kroz desetak dana napuniće 22 godine). Ona je teže nego što pokazuje rezultat (6:2, 6:4) savladala 26-godišnju Brazilku Karolinu Alves (216.), pa ostaje strepnja kako će proći u naredna dva meča. Sledeći je na rasporedu već sutra protiv Grkinje Despine Paramihail (159/29)…

Slučajno se dogodilo da je istovremeno, dok se „Moskovska carica“ (ta titula iz jula 2018. joj je jedina na WTA turu, pa samim tim i najveći uspeh karijere) mučila sa duplim servis greškama, na susednim terenu Natalija Stevanović (215.) odigrala više nego uzbudljiv meč sa 15-godišnjom Čehinjom Brendom Fruhvirtovom, ali već 135. na WTA listi. Da budem iskren, ništa nije nagoveštavalo dramu posle prvog seta koji je 28-godišnja Nišlijka glatko izgubila sa nulom i brzo izgubljenog servisa u drugom.

Tada sam se i ja, sa još desetak navijača koji su međusobno tiho pričali na srpskom (nisu se bučnije oglasili, jer nije bilo povoda) preselio na susedni teren, sa koga sam osluškivao rezultat. I, kako je vreme odmicalo, sve više gledao u pravcu semafora, jer nisam mogao da verujem da je Natalija vratila dva „brejka“ i povela sa 6:5 u drugom setu.

Ispratismo Olgu uz „doviđenja, sutra“, pa nazad u dramu. Pre početka dvanaestog gema mala Čehinja je iskusno zatražila medicinski „tajm aut“, izgledalo je da jedva stoji na nogama, pa nije čudno što je Natalija imala čak pet set lopti, istina na servis protivnice…

I kao što obično biva u onoj priči o dva’es litra mleka i šutnutoj kanti (mada ima i ona verzija kako su Stojkovićevi puleni u Kataru jednom vodili 3:1, jednom 2:1, pa oba puta primili po dva gola), drugi set je otišao u tajbrek, koji je naša predstavnica uspela da izgubi sa 0:7!

Uz sav oprez kad je u pitanju tenis pripadnica lepšeg pola, jer se svako malo pojave igračice koje nagoveste veliki potencijal a onda još brže nestanu u proseku ili zaboravu, mislim da Brendu Fruhvirtovu čeka sjajna karijera. „Ako je ne pregazi tramvaj“, kako se svojevremeno, dok je bio njen vršnjak, govorilo za Milka Đurovskog… (Ovo je u međuvremenu postala trenerska poslovica, kad ni sami ne znaju šta će sa nekim supertalentovanim igračem.)

Pošto sam ga juče pomenuo nekoliko puta, nisam želeo da propustim nastup nesuđenog „srpskog zeta“ Fernanda Verdaska (125/39) i momka iz susedstva Nina Serdarušića (239/26), o kome najbolje govori činjenica da je neko posle niza njegovih uspešnih servisa uzviknuo „bravo, Ivo“. Konstitucijom zaista podseća na „hrvatskog bombardera“ Karlovića, što mu je bilo dovoljno samo da dobije prvi set (6:3).

Posle je još malo pa 40-godišnji majstor održao lekciju šegrtu, na radost mnogobrojnih navijača, koji su među učesnicima kvalifikacija prepoznali nekog sa imenom i prezimenom. Rezultat sve kazuje – 3:6; 6:4; 6:2!

Baš kao što je najviše publike bilo na meču Kristine Mladenović (152/29) i Medison Ingliš (190/24), za koju se samo uslovno može reći da je domaća igračica, s obzirom da je iz Perta, odakle joj do Melburna treba pet sati leta, baš kao i mom prijatelju Miroslavu Olenjinu koji se nedavno tamo preselio.

Pošto je i „naše gore list“ uskoro 30-godišnja Francuskinja prošla u drugi krug (6:3; 3:6; 6:4), neka ostane za neki od narednih dana priča o tome gde je realno gornja granica za profesionalnu tenisku karijeru. Sa posebnim osvrtom, of cours, na Novaka Đokovića, uz čiju sliku je zvaničan slogan ovogodišnjeg Australian opena „The story starts here“ („Priča počinju ovde“) dobio i prikladniju verziju „When the story becomes legend“ („Kad priča postane legenda“).

Inače, na ovaj slogan sam prvi put obratio pažnju kad sam se od najveće vrućine sklonio u „Rod Lejver Arenu“, gde će zajedničke treninge imati neki od top učesnika predstojećeg „gren slema“. Iznenadio me je zaista veliki broj ljudi koji su u potpunoj tišini posmatrali practice Amerikanki Koko Gaf i Džesike Pegule, da bih vremenom zaključio da će i njihova priča početi na tom mestu. Za male pare, koliko košta ulaznica za pretprogram, mogu da vide i neke od najvećih zvezda, a usput i da se slikaju u RLA. Za koju će već od ponedeljka, posebno za večernje susrete, karte biti najmanje tri puta skuplje… A mogu samo da zamislim kakva će gužva nastati u sredu kad zajednički trening budu imali Novak i Danil Medvedev…

Na to neće uticati ni činjenica da i na ovom turniru teniserke i teniseri iz Rusije nastupaju bez oznake države iz koje potiču. Juče je bilo gotovo žalosno posmatrati prazne tribine prilikom susreta Anastasije Gasanove (247/23) i Poline Kudermetove (182/19), koji je kstati (by the way, na ruskom) dobila mlađa i perspektivnija igračica (6;1; 4:6; 6:2).

Written by : Ivan Mrdjen

Rođen 2. oktobra 1949. godine u Vršcu. Osnovnu školu na Čukarici završio 1964. kao najbolji đak u nekadašnjoj Jugoslaviji. Profesionalnu novinarsku karijeru započeo 1973. kao pripravnik u „Večernjim novostima“. Najduže se zadržao u dnevnom listu “Blic”, čiji je stalni član uređivačkog kolegijuma od 2000. godine. Prvo kao urednik „Blica nedelje“, a potom i kao urednik Beogradske rubrike. Krajem 2010. postavljen za Noćnog urednika u Integrisanoj redakciji “Ringier&Axel Springer” (“Blic”, “Blic nedelje”, “24 sata” i “Blic online”). Sa te pozicije je otišao u penziju 3. oktobra 2014. godine. Dobitnik je Nagrade grada Beograda za novinarstvo za 2012. godinu.