„Praška škola“ u beogradskom filmu
Ispratismo Olgu Danilović u finalnu rundu kvalifikacija. Dok ja prebiram utiske, vi ste već čuli i rezultat (6:3; 6:1) i pročitali hvalospeve o igri naše, objektivno, najveće nade da se ovim putem može stići do glavnog žreba. Koji je zakazan za danas (četvrtak, u 15 časova po ovdašnjem vremenu) u velikoj sali zdanja „Centrepiece“, otvorenog sredinom 2021. godine, a lane prvi put u funkciji Australian opena.
Olga će se baš u to vreme sastati sa Francuskinjom Klarom Burel (131. na WA listi, 21 godina), koja je inače razvrstana kao 17. nosilac ženskog dela kvalifikacija. Ona je juče posle velike drame (6:7; 6:4, 7:6) za skoro tri sata (2:46) savladala Kanađanku Kerol Žoa (168/27), pa bi to donekle mogla da bude Olgina prednost, jer je na terenu provela samo sat i osam minuta.
Na to je, svakako, najviše uticao nestvaran niz od devet uzastopnih gemova (od 2:3 u prvom, do 5:0 u drugom setu), posle čega je i ućutala i oveća grupa grčkih navijača, koja je na početku bučno pozdravljala svaki uspešan potez Despine Papamičel (158/29). Olga se potom vidno raspoložena slikala sa svojim navijačima, koji su za sutra najavili dolazak u još većem broju.
„Olga ekspres“ mi je omogućio da se na vreme prebacim do „1573 arene“ da proverim koliko sam bio u pravu kad sam juče hvalio 15-godišnju Čehinju Brendu Fruhvirtovu (još samo neko vreme 135. na WTA listi). Ulazim, vidim da je prvi set dobila Ukrajinka Daria Snihur (148/20) sa 7:5. na semaforu 5:1 za nju i već razmišljam kako ću da opravdam moju favoritkinju, dva velika flastera na njenoj levoj nozi mi daju „alibi“, da se juče baš namučila u drugom setu sa našom Natalijom Stevanović.
A onda, beogradski film u režiji „praške škole“. Brenda dobija pet gemova za redom, uz tri osvojena „brejka“, okreće na 6:5, potom gubi svoj servis (6:6) i u tajbreku pobeđuje sa 7:3. Da vas ne gnjavim opisom šta je sve vraćala i koliko je linija i ćoškova pogađala buduća zvezda svetskog tenisa, dodaću samo da je u trećem setu takođe napravila jedan niz osvojenih gemova, od 2:3 do 6:3!
Nju danas čeka obrnuta Olgina situacija, jer će za protivnicu imati mnogo odmorniju špansku igračicu Džesiku Bouzas Maneiro (183/20), koja je posle samo jednog sata igre rastužila navijače domaće predstavnice Elen Perez (362/27).
Nadam se da mi nećete zameriti što ja u ovim godinama neću baš previše trčati po konferencijama za štampu i juriti za senzacijama. Uostalom, dok ja stignem da napišem i pošaljem tekst, brzinom interneta su već stigli do vas svi značajniji detalji svih najvažnijih mečeva… Posebno oni koji su vezani za Novaka Đokovića.
Pokušaću, kao što sam to činio u prethodna dva prisustva na Australian openu (2019. i 2020. godine), da čitaocima i mojim pratiocima po društvenim mrežama malo probližim ukupnu atmosferu najznačajnijeg sportskog događaja na početku godine, kroz priče koje nisu u prvom planu, neke velike drame sa malih terena i neke male detalje sa najvećih mečeva.
U tom smislu bih samo dodao da je trećeg dana kvalifikacija zaista bila uspešna „ić kolonija“, igračica i igrača sa našim prezimenima i tuđim zastavama. I dok su pobede Kristine Mladenović (152/29, Francuska) i Aleksandra Vukića (129/26, Australija) uglavnom očekivane, pravu senzaciju napravila je Selena Janićijević (185/20, Francuska), izbacivši 13. nosioca (stvarno ne znam kako se to piše u duhu rodne ravnopravnosti, susedi kažu „kosturašicu“) Rumunku Elenu Gabrijelu Ruse (112/25).
Nju danas očekuje Britanka Džodi Baridž (128/23), što je, by the way, prvi put da u ova tri dana pominjem nekog predstavnika postojbine tenisa. A o tome kako sada izgleda teniska karta sveta, više posle sutrašnjeg žreba i finala kvalifikacija. Kad će umesto „kvalifikant 2“, nadajmo se, dalje stajati Olga Danilović!
Written by : Ivan Mrdjen
Rođen 2. oktobra 1949. godine u Vršcu. Osnovnu školu na Čukarici završio 1964. kao najbolji đak u nekadašnjoj Jugoslaviji. Profesionalnu novinarsku karijeru započeo 1973. kao pripravnik u „Večernjim novostima“. Najduže se zadržao u dnevnom listu “Blic”, čiji je stalni član uređivačkog kolegijuma od 2000. godine. Prvo kao urednik „Blica nedelje“, a potom i kao urednik Beogradske rubrike. Krajem 2010. postavljen za Noćnog urednika u Integrisanoj redakciji “Ringier&Axel Springer” (“Blic”, “Blic nedelje”, “24 sata” i “Blic online”). Sa te pozicije je otišao u penziju 3. oktobra 2014. godine. Dobitnik je Nagrade grada Beograda za novinarstvo za 2012. godinu.